ardana
petak, 13.06.2008.
radnički blues
pola pet ujutro. prokleta budilica radi bez greške! još jedan dan,još jedno grčenje želuca,još jedna glavobolja! Radnička je tuga golema.
svaki dan je uvijek isti. svaki dan uvijek iste otužne face jure mojim očima.svaki dan jedni te isti ljudi plaze peronima vlastite krmeljavosti.
svaki dan isti pokreti,iste automatizirane radnje,ponavljaju se u beskonačnost.
svaki dan isti razgovori,ista pitanja,isto kuhanje,ista djeca,isti muževi,ista tišina.
ista tišina...,svaki dan različite misli tumaraju glavom,vode dijaloge same sa sobom,gledaju se u ogledalo same,same stoje pred sobom,same se igraju...
trzaj u kutu oka i povratak u istu svakodnevicu,među iste ljude,istog šefa,istu dominaciju,istu šutnju i isto podređivanje feudalcima,isto klečanje pred gospodarima života.
doma konačno,napokon odmak od svega....,i onda isti umor,isti bolovi i isti položaj u kauču,ista televizija,iste vijesti,isto ispiranje mozga,iste reklame i opet isti teror gospodara života.ista večer,isto pranje,isti krevet i isti.......
pola pet ujutro,prokleta budilica radi bez greške........................................,
ista nemoć,ista nemoć
nedjelja, 18.05.2008.
pola tri ujutro
Eto i ja se napokon odlučila na blog.Nedjelja je ujutro,sjedim cijelu večer pred kompom.,i ništa...shvatila sam da mi je u glavi propuh.Šta ja radim čovječe,drljim,eto šta!!!Pojavili su se nedostaci unutar mene,i došla sam do zaključka da se moram ispucati. Nedavno smo se uselili u stan.Naš stan !!!!!!!!nakon 6g. podstanarstva.Napokon mogu disati.Imamo slobodu i nema kamena na leđima. Živim 4g. sa Sinišom.i tek sad je sve sjelo na svoje mjesto.Mislim da nam se duša uspjela smirite. Te godine u tuđim stanovima.......,eee da! Prvi je bio ,pa,ok.Čak su i gazde bili normalni.Centar grada,mali stan,hmmm,uređen,,stara zgrada,imao je svoju karizmu,čar.Odisao je nekom nestvarnom energijom.Jedno od najljepših doba u mom životu.Napokon sam počela disati punim plučima.Počela se liječiti od depresije zbog kulturološkog šoka izazvanog promjenom posla i samostalnog življenja.Odvojila se od roditelja i poćela raditi posao koji nije imao veze sa poimanjem ljudskog dostojanstva i gdje žene pričaju i razmišljaju samo o djeci,peglanju,kuhanju i sapunica. Postala sam radnik u tvornici. E da,da se vratim na temu(recimo),sve super,odlićan stan,odličan položaj,stalno je bio pun raje,A onda je došla zima,grijanje samo u sobi,kuhinju smo grijali na šparet,prozori loši,krpali ih čarapama i starim ručnicima,užaš.Tu smo ostali 2g. i našli super stan od kud su nas izbacili nakon tri mj .I na kraju smo završili u Gajnicama.Mrtav kvart.Ljudi nalik zombijima,stan malen,gazda nalik na miša,prića nazalno, Uglavnom mi pukli i rekli:"E sad je dosta",i našli stan i kupili ga.Uglavnom,biti podstanar je gadno. Osječaš se kao građanin drugog reda,kao da si šugav.Mislim,ima i to svojih prednosti.Kad ti je dosta mjesta,spakiraš se i bris.Ali ta selidba...ajme....,uništiš stvari,izgubiš svaki put nešto...,stalno si nesiguran,ali sad..,
Sad sam doma E pa mislim da je ovo za prvi put dovoljno,malo mi je lakše,,mozak mi se napunio,i idem sad spavati Laku noć
